ARHIVA

24.03.2007.

DJE�JE PJESME -iz knjige Stjepana Stipe �orluki�a

Nakon �to smo objavili na kakav �udesni na�in su prona�eni knji�evni i pjesni�ki zapisi Stjepana Stipe �orluki�a i jednu pjesmu i dvije pripovijetke iz tih zapisa, objavljujemo i preostalih osam dje�jih pjesama iz njegove knjige "U SJENI TEFERI� BRDA" .

U knji�evnoj ocjeni tih zapisa Vera Milo�evi� se na autorove pjesme osvr�e slijede�im rije�ima:

Ipak je najljep�i dio autorova stvarala�tva njegova poezija. Vedra, vesela, �istog srca i uvijek optimisti�na. Prava dje�ija poezija, ali zanimljiva i odraslima. Mjesto joj je u �kolskim �itankama!!!

Raspjevano��u svojih stihova djeluje na du�u �itatelja i slu�atelja poti�u�i ga na pozitivnost i plemenitost. Ovakve se pjesme rado u�e i lako pamte, a cijeli se �ivot nose u pam�enju.

U skladu s dje�jim uzrastom pjesme se mogu podijeliti u dva dijela. Proljetni snijeg, Macin san, Rundin san, i Ne kradi - su za mla�e, dok su: Svibansko jutro na selu, Visibaba, �rtva i Dvoboj - za stariji uzrast, ali i za sve one odrasle osobe koje vole poeziju.

Posebnom ljepotom odi�e pjesma Svibanjsko jutro na selu. To je slika seoskog jutra zagrljena rasko�nom ljepotom prolje�a. U pejsa�u se u podu�em lancu ni�e slika za slikom. Zvuci, �u�kanje, strujanje, struji - cvr�i onomatopeja, asonanca, alitracija. Samo veliki pjesnik mo�e o prolje�u tako pisati. Dinamikom kratkog stiha pru�a radost �itatelju. Na kraju pejsa�a pokre�e u njemu i ljude da zapo�nu radove kako bi jesen donijela bogatu nagradu za pravovremeni trud.

Dvoboj ima duboki smisao u poruci da mo�e� biti pobije�en, ali ne i pora�en. U alegorijskoj slici dvoboja izme�u dva pijetla, Goljo odlazi s bojnog polja otpjevavaju�i pobjedniku. Pjesnik se pita: da li bi se �ovjek mogao pona�ati tako?

Mo�da je ba� autorov �ivot odgovor na ovo pitanje.

Ove su pjesme veliki domet istinskog pjesni�kog talenta koji posjeduje autor, �ija se poezija odlikuje biranim stihom, mislima, emocijama i �irinom du�e koja osje�a sve pulzacije �ivota pru�aju�i ga djeci. Ima li i�ta ljep�e od ovoga dara koji nam je ostavio pjesnik Stjepan �orluki�.

Stjepan Stipo �orluku�
U SJENI TEFERI� BRDA

PJESME

P r o lj e t n i s n i j e g
Jednog jutra u prolje�e
Osvanuo snijeg;
Ju�er leptir cvijet oblije�e,
Danas - snije�an brijeg.

Mali Ivo nju�ku pravi,
�ali pro�le danke,
a u du�i i snijeg slavi
i misli na sanke.

Hitro tra�i pute svoje
gdje se zimus plazo,
ali jao: sanke stoje
i ne mi�u stazom.

Snjegovi�a tada "sklepa"
i �e�ir mu stavi,
ali ne bi duga vijeka -
brzo se raskravi.

"�to je ovo?" - Ivo misli
gledaju�i tu�an
"ko da ni snijeg nije isti;
sad je tako ru�an"

V i s i b a b a
Visibaba prvi cvijet,
s rado��u je �eka svijet,
taj prolje�a prvi dah,
za njim ide ju�njak plah.

Snje�an grm joj skroman stan,
od nje same izabran,
iz njeg ljupko viri van,
bijeli cvijetak rascvjetan.

Visibabom kite grad
Pletenice, stol i - svud;
Donose je na odar
I bolnima kao dar.

Ne valja! (autor samokriti�no!)
Opet poku�ati.

M a c i n s a n
Na ognji�te maca sjede
kraj vatre od granja,
slatko spava, �ivo prede
i radosno sanja.

U snu spazi - ko na javi -
jednog krasnog mi�a.
Glavu prige, repom zavi
spremna da juri�a.

Ali jao! - rep joj strada;
plamen ga zahvati;
Mjesto repom, tu�no sada,
ru�nim �iljkom mlati.

Ma�u� sko�i preko praga,
zdvojno, zabrinuto.
"Tko �e mislit sprijed' i straga",
cvilila je ljuto.

R u n d i n o v s a n
Htio Rundov da odspava,
Pa leg'o u hladu,
Ali muhe - napast prava,
ni �mirnut ne dadu.

Oko nju�ke kolo vode
Uza zvuke zurle,
Svaka ho�e da probode,
makar vr�ak surle.

Ljutit Rundov zub'ma �kloca
I hrabro se bori,
Al' zaludu - napast boca,
A zurla se ori.

K r a d lj i v a c
Mali Tho - to zna svatko -
Voli �e�er, voli slatko,
A o medu jo� i sanja
Od ve�eri do svitanja.

Jednom mama nekud ode,
ne misle� na medne zgode,
ali Tiho bistra glava,
ne poznaje zaborava.

Kraj lonca se u tren na�e:
"Da li ima i�ta sla�e!?"
Tri ka�ike �askom liznu,
Pa na vrata kliznu.

Pred ku�om se igri preda
K'o da ne zna za slast meda,
A ne slute� da je malo
I na nosu zaostalo.

Uto, jao, sti�e osa,
pa nacilja usred nosa:
Zuka, jauk, trk obrana.
I na nosu ve� je rana.

Tiho vrisnu - zove mamu,
rukom gladi bolnu ranu;
za dva �aska nova zbrka:
nos postade kao mrkva.

Majka o�i razroga�i,
kada vidje tko je ja�i,
zato odmah shvati stanje:
u loncu je meda manje.

Svibanj 1954.


N e k r a d i
Mali Mile bostan sanja,
skoro svako ve�e
i da g' striko s motkom ganja
kad ga tam zate�e.

Jednom po�e do �ivice,
pa kroz �iblje gleda:
u vrije�ama lubenice,
kao lonci meda.

Vidi �argu - svezan drijema,
kraj kolibe prazne,
drugog tamo nikog nema:
"Sad �emo bez kazne!"

Srce ska�e, tek sve ve�i,
sad je prava zgoda;
iza zubi po�e te�i
neka silna voda.

Na�e luknju na ogradi,
kud uvijek prolazi;
kle�e kraj nje, ali jadi.
pred njim zmija plazi!

Sav se strese od u�asa
i nazad se tr�e;
nesta teka, po�e ku�i -
�to je mog'o br�e.

� r t v a
Pod naslonom kot'o pe�e,
ve� se i pjenu�i,
veselo je cijelo ve�er,
makar se i pu�i.

Ljudi sjede k'o gospoda,
�ale se i smiju,
po dru�ini "�i�a" hoda i
svi iz nje piju.

Malog Miju ne preska�u,
neka - vele - p�ne,
a kad nagne svi zaga�u:
Tako, �a�in sine!

Ka�nje �u�e vrisak. jao! -
iz zemljena kopa,
a kad ono Mijo pao
usred vrelog �opa.

Dok mi�lja�e - uh, strahota!
Glave pjane - mrtve,
vatra spr�i nit �ivota
svoje jadne �rtve.

D v o b o j
Svadila se dva pijevca,
nijemo, ali �u�no,
uro�i�e dvoboj ljuti
hrabro i odlu�no.

Sasta�e se na ledini
jo� i prije roka,
povedo�e boj krvavi
za naklonost koka.

Zaska�u� se kljunom sijeku
Ko sabljama pravim;
kljucaju se, krijeste vuku;
oba su krvavi.

Poslije du�eg ma�evanja,
Goljo se povu�e;
Grahoran ga jo� proganja
I du�manski tu�e.

Pobjednik se pri povratku
�ivom pjesmom javi,
a Goljo mu sad odpjeva
k'o d�entlmen pravi.

Stjepan Stipo �orluki�

*****

Pogledajmo na kraju i do sada objavljene dijelove knjige:
- Predgovor i pjesma Svibanjsko jutro na selu: Ovdje
- Knji�evna ocjena Bo�idara Prosenjaka i pripovjetka �undro: Ovdje
- Knji�evna ocjena Vere Milo�evi� i pripovjetka U sjeni Teferi� brda: Ovdje

S dopu�tenjem Filipa �orluki�a, sina Stjepana Stipe �orluki�a, za portal pripremio Zvonimir Mitar