POVR�NO HRVATSTVO

Kad je u velja�i 2002. godine jedan mla�i �vicarac u �upskom listu kantona Aargau Horizonte napisao da su prije dvadesetak godina neki hrvatski iseljenici u �vicarskoj dr�ali nad vratima tanjure sa zlatnim obrubom iz kojih su gosta svojim neodoljivim i zagonentnim smije�kom pozdravljali papa Pavao VI. i Josip Broz Tito, pomislio sam da taj de�ko ne podnosi Hrvate. Me�utim, moji kontakti i promamatranje postupaka pojedinih Hrvata u �vicarskoj, daju �vicarskom nepoznaniku, na �alost, pravo. Moj susret i vi�esatni razgovor s jednim mla�im Hrvatom, koji je upao u klopku la�nih nacionalista i beskrupuloznih demagoga, ne bi bio za javnost da u sebi ne skriva jednu me�u Hrvatima u inozemstvu ra�irenu i opasnu dimenziju povr�noga hrvatstva.

Po�eli smo s Hrvatskom kojom prema njegovom mi�ljenju vladaju komunisti, bez osje�aja za nacionalno i eti�ko. Na to sam mu odgovorio da po mom mi�ljenju od 1945. do danas Hrvatskom vlada komunisti�ko-partizanski, kategorijama juna�tva i sluganstva istovremeno zarobljeni mentalitet. U tom ozra�ju pojam nacionalnoga se name�e odozgo, a pojam eti�koga je prepu�ten trenuta�nom subjektivnom raspolo�enju. Iako hrvatski politi�ari nisu tro�ili vrijeme na prou�avanje filozofije, Heraklita su uveli u svakodnevnu praksu jer za njih "sve te�e" tj. sve se mijenja prema potrebi. Na to moj sugovornik, vidno uzbu�en mojom protupartizan�tinom, osorno uzvrati da nas je me�unarodna zajednica 1992. priznala na temelju jugoslavenskog ustava iz 1974. godine u kojem su bile definirane granice republika. Gotovo sam ostao bez daha. Kroz glavu mi pro�o�e sva ta stolje�a na�ih nesre�a, na�ih bitaka, na�ih progona i sporadi�nih povrataka... a sad �ujem da nam je komunizmam darovao granice. Nakon Drugoga svjetskoga rata komunisti su, dodu�e, utvr�ivali me�urepubli�ke granice ve�inom na �tetu Hrvatske, ali na temelju povijesnih datosti - granica koje su kroz stolje�a postojale. U�asnut sam bio ovom povr�no��u. Iste proizvoljne tvrdnje se �uju iz usta sklonih biv�im komunistima, od jugoslavenskih nostalgi�ara, srpskih �ovinista i hrvatskih novoprido�lica! Je li itko uop�e svjestan da se pri ovakvim iskazima hrvatskom narodu pori�e vi�estoljetna nazo�nost na tim prostorima na kojima su im i osvaja�i jam�ili odre�ena prava? Kad sam mu iznio podatak da dana�nja me�unarodno priznata hrvatska granica uklju�uje i desetak tisu�a hektara zemlje s onu stranu Dunava, samo mi je dobacio da se s time mo�emo pozdraviti. I u domovini, a pogotovo u inozemstvu, Hrvati su mogli, a danas mogu neusporedivo vi�e, u�iti o Hrvatskoj i uopznavati je. Najlak�e je ka�iti se za dvojbene "nacionalno" orijentirane politi�are i neznanje opravdavati pripadno��u.

Druga tema na�ih nesporazuma je bila Bosna i Hercegovina, a osobito Bosna. Tome mladom �ovjeku smeta �to Hrvati u BiH nemaju svoju televiziju, nemaju dnevnih ni drugih glasila na hrvatskom jeziku, a za to se moraju drugi izboriti. Taj je mladi �ovjek gnjevan �to me�unarodni predstavnici imaju tolike ovlasti, ali nije �okiran potpisivanjem sporazuma u Daytonu s hrvatske strane koji im te ovlasti tek daje. On je za progla�enu "hrvatsku samoupravu" u BiH, a ni na kraj pameti mu nije da je isti �ovjek, koji ju je proglasio kao izabrani predstavnik hrvatskoga naroda, samo par mjeseci kasnije (na izbornom saboru svoje stranke) ju je ozna�io "pogrje�kom". On nije �itao knjigu Bosanski Hrvati (Esej o agoniji jedne europsko-orijentalne mikrokulture), ali zna da ne valja jer njezin pisac, koji je ostao �ivjeti u Sarajevu, sura�uje u problemati�nim publikacijama, a i neki nacionalno pouzdani povjesnk u Hrvatskoj je ve� napisao odgovor. Za�to je jedan dio muslimanskih javnih djelatnika upravo digao nevi�enu hajku na pisca spomenute knjige, ako je on hrvatsko ni�ta? Poku�ao sam mu objasniti da u Bosnu treba vratiti hrvatski �ivot kako se to dogodilo nakon vojnog pohoda Eugena Savojskoga kad je u Bosni ostalo svega �ezdesetak tisu�a Hrvata. Ugro�enim bosanskim Hrvatima - u �emu nisu ni sami nedu�ni - se najvi�e mo�e pomo�i, ako im se dopusti da budu odrasli u vo�enju vlastitih politi�kih poslova s diplomatskom i kulturnom potporom dr�ave Hrvatske. Jo� sam dodao da svi mo�emo pone�to pridonijeti i tako �to se vodimo na bira�kom popisu te prilikom brojenja Hrvata pove�amo njihov broj. Moj je sugovrnik na to uzviknuo da ne prizna bosansku dr�avu! �to nam preostaje ako ne �elimo u danom okru�ju voditi politi�ku borbu?

Tre�a tema bi po logici stvari bila iseljeni�tvo. Suo�en s velikim povijesnim neznanjem i jednostranom informirano��u, po�eo sam dvojiti u smisao daljnjega razgovora. Ipak, nisam htio propustiti priliku i objasniti jako opasnu rije� po hrvatsko zajedni�tvo - demagogija. Mladi su ljudi, naime, mogli znati da je nacionalno neutralni Helsin�ki odbor za ljudska prava BiH upravo objavio dokument o ugro�enosti Hrvata. Za�to se nisu potrudili poslati taj dokument s popratnim pismom uredni�tvima sredstava javnog priop�avanja u �vicarskoj? Propovijedati pu�ku, koja �e visjeti na tu�em ramenu, kao sredstvo oslobo�enja hrvatskoga naroda u BiH, u dana�njim je okolnostima �ista demagogija - i besmislica! A upravo se tim slu�e i oni kojima su poneki mladi odani. Ako �ovjek �etrdesetak i vi�e godina �ivi i djeluje nehrvatski ili protuhrvatski, njegovo je dana�nje prekomjerno hrvatstvo neuvjerljivo, upitno i opasno jer je demago�ko. Ako necrkveno odgojeni ili mo�da protuckrveno uvjereni ljudi nastoje svoje hrvatstvo me�u Hrvatima dokazati �irenjem �lanaka iz crkvenih novina, radi se o �istim demagozima! A budu�i da su hrvatske zgode uglavnom takvima prepu�tene u objema domovinama i u iseljeni�tvu, zbog toga su plodovi takvoga rada tako gorki i trpki - kako u Hrvatskoj i BiH tako i u iseljeni�tvu!

Tihomir Nui�