NA�E NASTA�E
2. dio

Fenomen nasta�a je nikao na dubokom narodnom iskustvu o onima koji su njime vladali: tu�in ih je postavljao, tu�in im je davao ovlasti, a oni su tu�inu pokorno slu�ili. Oni su na sva pitanja imali odgovor - uvijek isti. Sva pitanja o narodnim, jezi�nim, svjetonazornim i vjerskim razlikama brutalno su i��ezavala u zamjenici "na�". Tako se i uvrije�io govor o "na�em narodu", "na�em jeziku", "na�oj zemlji". S vremenom je postojao samo "na� Jadran", "na� Dubrovnik", "na� Dr�i�", "na� Prelog"... Sve je postalo isto i sve �to nije pod tu kategoriju spadalo bilo je naprosto neprijateljsko.

Toj zlogukoj jugoslavenskoj ba�tini su na�e nasta�e u �vicarskoj, dakle, oni koje nam je tu�in nametnuo za "�uvare nacionalnih interesa", ostale vjerne. Njihova su stajali�ta uvijek jasna: svi smo mi "na�i", prema tome "isti". �elite li "jedinstvo naroda", slu�ajte samo nas. Kad su vanjske okolnosti tra�ile jugoslavenstvo, bili su prvi me�u njima. Kad su vanjske okolnosti omogu�ile hrvatovanje, postali su perjanice hrvatstva. �ak su prestali u svojoj narcisoidnosti odbacivati katoli�tvo. Tako su vje�ti u prikrivanju svojih uvjerenja, da bi drug Tito i danas bio ponosan na svoje u�enike! Problem je u tome �to njihovo hrvatsvo i njihovo katoli�tvo vonja la�i. Oni misle da je dosada�nji markisisti�ki svjetonazor jednostavno zamijeniti citiranjem kr��anskoga tiska. Kad bi kr��anstvo bilo tako neobvezno kao �to je bio marksizam, propalo bi ve� davno. Kad citiraju teologa Hansa K�nga to �ine na isti na�in kao da citiraju Karla Marxa. A kad se pozivaju na katoli�tvo iz njih progovara duboka partizan�tina. Njihov hrvatski obzor po�inje i svr�ava na Drugom svjetskom ratu, dakle, na onom �emu su ih partizanske u�iteljice odgojile. Oni se danas uvla�e Hrvatima s opasnom tezom da su usta�e i partizani isto, a i danas su uvjereni u ono �to su kao Titovi pioniri nau�ili. Stoga svom revolucionarnom �estinom i pozivaju na prevrat u Hrvatskoj jer su ih njihovi izdali pa umjesto Jugoslavije vode neovisnu Hrvatsku. Kao da njihovi bira�i nisu bili Hrvati. Osim toga, oni su jako dobro nau�ili kako valja sijati mr�nju i razdor me�u Hrvate.

Jednu �injenicu pri tom zaboravljaju, a to je narodno sje�anje. To sje�anje je u�inilo da njihovu Hrvatsku pri�u posjeti samo 80 ljudi (toliko je bilo prodanih ulaznica prema njihovom izvoru u dvorani s oko 1'200 mjesta). To narodno sje�anje tako�er podsje�a da su se hrvatski roditelji u Badenu 1979. godine digli protiv ukidanja hrvatskih odjela u tada�njim dopunskim �kolama i da su peticiju potpisala - za to vrijeme zbilja hrabra - 263 roditelja. Uzalud �ete tra�iti potpis na�ih nasta�a na toj listi. Dakle, hrvatski jezik je za njih bio jo� uvijek naprosto "na�" odnosno "isti". I k tome sura�ivali su s jugodiplomacijom. Desetak godina kasnije Hrvati su organizirali svoje �kolstvo u �vicarskoj, neovisno o dr�avi koja je tada jo�, barem formalno, postojala. Uazlud �ete tra�iti na listama aktivnih organizatora njihova imena: oni su jo� uvijek bili Jugoslaveni. Pro�i �e novih desetak godina, kad �ete imena tih nasta�a na�i na popisu hrvatskih la�nih (!) aktivista. Za taj anga�man mogu do�i u obzir samo ovi ne�asni motivi: ili koristoljubje ili nano�enje �tete hrvatskom ugledu po zapovijedi starih nalogodavaca! Tertium non datur. Oni �ire namjerno teoriju op�e bezgrje�nosti, da bi zamaglili svoje nakane. Njihov je jedini cilj bio i ostao uni�titi pravo hrvatskoga naroda na razlike. A to je jedini razlog dana�nje nesloge me�u Hrvatima.

Veliki kr��anski mislilac Pascal je na jednom mjestu rekao da je �itavo dostojanstvo �ovjekovo u tome �to mo�e misliti. A misliti zna�i ponajprije razlikovati: dobro od zla, lijepo od ru�noga, odgovornost od neodgovornosti, pravdu od nepravde, hrvatsko od nehrvatskoga, usta�u od �etnika, partizana od humanista, kulturu od potro�ne robe, zrelog gra�anina od skorojevi�a itd. Nasta�e, me�utim, postupaju druk�ije. Oni ne dopu�taju ljudima misliti i �im se netko usudi to �initi proglase ga, recimo, umi�ljenim. Kvalitetnu raspravu o onome �to bi Hrvati u ovoj zemlji mogli biti i poduzeti, oni naprosto opstruiraju. Za njih je jako opasan najva�niji cilj hrvatske djelatnosti: izo�travanje sposobnosti svakoga pojedinoga Hrvata da zapa�a svoju okolicu u odnosu prema Hrvatskoj i razvija svoj identitet. Njihova je zada�a zapravo da Hrvati moraju �to prije izgubiti svoj identitet i postati ponovno igra�ka u rukama me�unarodnih snaga. Je li nekome jo� �udno �to nam na�e nasta�e nude Srbe kao primjer sloge prema na�elu "sve je na�e, pa prem tome i isto". Oni nastoje izjedna�ti sve protivnike hrvatske dr�ave sa svim borcima za nju, ne iz nekih humanisti�kih pobuda, nego jer im hrvatska dr�ava ne predstavlja nikakvu vrednotu. Dapa�e, hrvatska im je dr�ava trn u oku od njihova djetinjstva i ostat �e do njihova groba.

Veoma je zanimljivo upozoriti da su spremni sve proglasiti nacionalnim interesom - od nasilnoga preuzimanja jedne udruge, malverzacija s njezinom blagajnom, do njezinoga obiteljskoga organiziranja - dr�avu Hrvatsku, me�utim, nikad nisu htjeli proglasiti "zajedni�kim nacionalnim ingteresom" hrvatskoga naroda. Znakovito i za one manje budne.

Tihomir Nui�