NA�E NASTA�E

Napomenama, koje slijede, �ine �ast napomene Wolfganga Sofskya o odva�nosti u demokraciji koje je ponudio svijetu tra�enja i razmi�ljanja (NZZ, 9.9.03.).

Nakon Drugoga svjetskoga rata hrvatski je prestra�eni puk svom stvaral�kom geniju davao odu�ka izrjekom: "Odo�e usta�e, do�o�e nasta�e". Zasto "nasta�e"? Nasta�e su naprosto nastale, pojavile se medju narodom poput vremenske nepogode i dale na znanje da je sad do�lo njihovo vrijeme u kojem su oni neupitni gospodari i u kojem oni odlu�uju o svemu. Naravno da su to bili ve�im dijelom doma�i ljudi koje je tu�in postavio na doti�na mjesta. Njima nije pripadala samo totalitarna dr�ava i sve njezine slu�be nego i ono �to je bilo u vlasni�tvu pojedinaca. Nasta�a je svakoga trenutka mogao svakoga okriviti i odvesti u tamnicu, svakom seljaku odvesti konja, uzeti ovcu, uhvatiti koko�, povesti kravu sa sobom, poslu�iti se iz njegove pri�uve, unijeti u poreznu knjigu puno vi�e duhana nego �to je u stvarnosti zasa�eno. Tada su ljudi skrivali hranu pod gomilama u obli�njim ogradama. Nasta�a nije samo postao gospodar mjesnoga doma, kojega je prijeratna HSS s mje�tanima podigla za op�e potrebe pu�anstva, nego je odlu�ivao i o dru�tvenom �ivotu mjesta: bez njegova odobrenja nije bilo ni nogometnoga kluba ni folklorne skupine ni �itaonice niti narodnih sve�anosti. Jedino �to nasta�e nisu mogli kontrolirati bio je odnos naroda s Crkvom: narod je pje�a�io satima do crkve, ako je �uo da se tamo nalazi sve�enik, da bi nazo�io nedjeljnoj misi. I jedino pred �im su nasta�e bile nemo�ne, bila je molitva. Kad se pedesetih godina stanje "normaliziralo", svijet se po�eo braniti od nasrtaja nasta�a tako �to bi se stara �eljad, koju se nije vi�e moglo progoniti, �im bi se nasta�a pojavio u ku�i, prekri�ila i po�ela glasno moliti. Budu�i da on po du�nosti nije smio nazo�iti "religioznom �inu", napu�ato bi ku�u po ku�u i odlazio. U na�im katoli�kim mjestima pozdrvljalo se tihim kr��anskim pozdravom "Hvaljen Isus i Marija" i odgovaralo "Navijek Isus i Marija". Kad bi djeca, me�utim, prolazila pored nasta�ine ku�e, pozdrav bi se pretvarao u provokativno gromoglasno zborsko "Hvaljen Isus i Marija". Nasta�e su uzvra�ale ili psovkama ili �utnjom, a ponekad i prijetnjom pa i ba�enim grumenom zemlje u dje�ju skupinu. Djeca su tu "pakost" ponavljala iz dana u dan, premda ih roditelji zbog vlastite sigurnosti nisu na to nagovarali, jer su intuitivno osje�ala da je to na�in otpora hrvatskom zlu.

Ova kratka pripomena iz djetinjstva me neodoljivo podsjetila na na�u stvarnost u �vicarskoj. Razlika je jedino u tome �to suvremene nasta�e nemaju mogu�nosti fizi�koga zlostavljanja neposlu�nih kao �to je to bilo mogu�e u onodobnoj despociji. �to, pak, ne zna�i da nema duhovnoga zlostavljanja. �im se u Hrvatskoj moglo slobodno govoriti i pisati, diktat su u �vicarskoj preuzele nasta�e. Umjesto dogovora, zavladala je zapovijed. Usput, veliki Elias Canetti na jednom mjestu ka�e da je zapovijed starija od govora, ina�e pas ne bi mogao razumijeti gospodareve naredbe. Sad, kad je nastala hrvatska dr�ava, nasta�e odlu�uju o tome �to je "zajedni�ki nacionalni interes" oko kojega se valja "ujediniti". Taj "nacionalni interes" je, o�ito, u Z�richu izvedena Hrvatska pri�a kao "projekt hrvatske dr�ave koji slu�i izme�u ostaloga i promociji Hravtske", a prema kojoj su Hrvati bili ili "indiferentni" ili je "direktno bojkotirali". Zamislite kakav je to narod koji ne ple�e kako oni sviraju! Dakako, narod je trebao zaboraviti njihov mr�njom nabijeni nasrtaj na hrvatsko ime i na blagajnu! Tu nije pomogao ni autoritet naivnoga (?) veleposlanika "koji se bez predrasuda anga�irao za uspjeh projekta" niti najava po katoli�kim crkvama na nedjeljnim misama. Hrvatska im aktualna vlast ne valja, ali gle �uda, veleposlanik, kojega ta ista vlast opunomo�uje da preuzme upra�njeno mjesto u �vicarskoj, valja! K tome su "zaboravili" objaviti podatak koliko su posjetitelja imali u dvorani s oko 1'200 mjesta i koliko je ta izvedba stajala hrvatskoga poreznika. Financijskim i drugim iscrpljivanjem slaba�ne hrvatske dr�ave nastoji ju se tako oslabiti da bi ju se u kona�nici moglo ponovno prisiliti na poznate saveze.

Premda je za nasta�e hrvatska kriti�nost oduvijek bila zlo�in, ipak se, premda u strahu, usu�ujemo upozoriti ih na onu narodnu prema kojoj dogovor ku�u gradi. Da bi mogla zapovijedati, kontrolirati i propitivanje zabraniti, �aba mora prije toga narasti i postati velika, ako pri tom ne pukne. Istina je da nakon osamostaljenja Hrvatske moraju postojati projekti od nacionalnog interesa koje bi iseljeni�tvo trebalo podupirati. Preduvjeti, da jedan projekt postigne status nacionalnoga interesa su, me�u ostalima, njegova vrijednost, njegova korist i njezina dugotrajnost. Mora se biti poprili�no slabouman pa proglasiti jednove�ernju priredbu "zajedni�kim nacionalnim interesom". A kakav bi bio tek nacionalni interes, primjerice, otvaranje pismohrane tajne policije iz mra�noga doba na�ega naroda, pa da se vidi tko je �to u to vrijeme radio? Mo�da su se neki u to vrijeme i druk�ije zvali!

Nasta�e se, dakako, upinju prikazati se, oslanjanjem na tzv. desni�arske stranke, nacionalno svjesnim i, preno�enjem pokojega �lanka iz domovinskoga tiska, kulturno anga�iranim, ali u�inak je uvijek suprotan. Poput vo�tanih figura u kazali�tu lutaka uvijek govore nau�enim jezikom kojega svjestan Hrvat nikad nije ni rabio, legitimiraju svoje priredbe i svoj rad ka�enjem o hrvatsku diplomaciju, samopromi�u sebe u sredstvima javnog priop�avanja u domovini i u svom obiteljskom glasilu, kojim, eto, zaga�uju i prostorije hrvatskih diplomatskih predstavni�tava. I samo su njima poznati razlozi zbog kojih bi nama danas trebali biti isti oni koji su digli ruku na svoj narod s onima koji su za nj �rtvovali svoj �ivot! O hrvatskoj praznini mo�e uistinu samo praznina pisati! Kao primjer skladnoga zajedni�tva nude nam "nebeski narod", a za privo�enje Milo�evi�a i drugova u Den Haag predbacuju Carli Del Ponte da joj "sigurno ne manjka ma�ta kad treba negoga osumnji�iti"! Nakon �to su se zauzeli za �etnike iz Hrvatske, sad, eto, iskupljuju �etni�tvo uop�e! I takvi demagozi mi podme�u da sam ih nazvao nacionalistima! Kaj god! S takvima sam ve� davno obra�unao u svojoj dramoletti Zrcalo i smjestio ih u "kupatilo". Danas bih dodao, jer o�ito ne razumiju, "jugokupatilo ljigavaca"!

Tihomir Nui�