�itaju�i tekst Zvonimira B. Ranogajca objavljen na portalu u utorak, 30. sije�nja, a koji iz njegove "Biblijske perspektive gledanja i razumijevanja" sugerira da �ovjek ne treba biti kreativan i inovativan i da ne treba ni�ta poduzimati, jer sve �e ve� srediti dragi Bog, Dijana Jel�i�, razmi�ljaju�i o �ovjeku i njegovoj uro�enoj kreativnosti, mu je na njegovu mail adresu, a portalu i �itateljima portala na znanje, poslala slijede�i komentar:
Prona�eni izgubljeni raj
U�li smo, bar misaono u divlji svijet kvanta, najsitnijih djeli�a univerzuma i zaklju�ili da u njemu vladaju zakoni koje je te�ko spoznati �istim razumom. Taj svijet je, za na� um, pun nebrojenih iznena�enja, svijet u kojem se doga�aji odvijaju bez nekog obja�njivog razloga, svijet u kojem jedna �estica u isto vrijeme mo�e biti na dva razli�ita mjesta, ona mo�e biti to�kica, val i titraju�a struna. No taj je fascinantni svijet u isto vrijeme i na� svijet.
Svaki djeli� toga svijeta postoji od samog po�etka univerzuma. Prije nego se spustio cvijet u mom vrtu, on je mo�da bio u zubu nekog dinosaurusa, u plavoj kosi Marilyn Monroe ili je lebdio pje��anom olujom nas Saharom. Misaono smo otkrili paralelne univerzume, dokazali postojanje drugih galaksija, ali na tom misaonom putu jo� uvijek nismo otkrili mjesto gdje se krije davno izgubljeni raj. Pri�e nam govore da tamo nema vremena, tamo je skrivena vje�nost, beskona�nost i besmrtnost.
Ako je ovaj na� svijet uistinu samo Bo�ji san, dozvolimo mu da dalje sanja, ostavimo ga u miru njegovog vje�nog postojanja.
Raj se mo�da sakrio u ti�ini iza vremena, tamo gdje trenutak traje dulje od svih ovih na�ih prohujalih milijarda godina. Mo�da uistinu tamo izrasta drvo spoznaje i njegovi plodovi padaju kroz vrata vremena i postaju neuni�tiva energija na�eg postojanja.
No moderna znanost nam danas pri�a ne�to druga�iju pri�u. Univerzum je beskrajan, on se sam iz sebe razvio, on sam sebe stvara i u tom beskraju vlada vje�nost koju on stvara svojim trenutcima.
"�to je univerzum?" pitam svoju svjesnu spoznaju otvaraju�i knjigu "Najkra�a pri�a o vremenu".
Re�enicama "Mi �ivimo u �udesnom i prekrasnom univerzumu." i "Da bi ga u njegovoj starosti, njegovoj veli�ini, u rastu njegove snage i njegove ljepote uistinu mogli cijeniti, potrebna nam je velika sposobnost predo�avanja." po�inje prvo poglavlje knjige. Odmah zatim slijedi re�enica "Mjesto koje �ovjek, u tom ogromnom kosmosu, zauzima djeluje skoro bezna�ajno, ali mi se moramo potruditi da otkrijemo i razumijemo ulogu koju je �ovjek igrao u cijelom tom razvoju"
Kasnije u tekstu prvog poglavlja se redaju i pitanja:
"�to mi znamo o univerzumu i za�to mi to �to znamo, znamo?"
"Odakle je do�ao univerzum i u kojem smjeru se on razvija?"
"Je li uistinu imao po�etak?"
"Ako je tako, �to se dogodilo prije?"
"�to je vrijeme?"
"Ho�e li ono jednom zavr�iti?"
Poglavlje zavr�ava re�enicom "Samo budu�nost, bez obzira kakva ona bude, �e nam mo�i odgovoriti na ta pitanja ."Opet ta budu�nost, a ni rije�i o trenutku bez kojeg ne bi bilo ni univerzuma ni vremena.
Na po�etku modernog razmi�ljanja, na kraju renesanse je �ovjek i njegovo bi�e po�eo uistinu interesirati znanost. To je bio po�etak razvoja antropologije, znanosti o �ovjeku, koja je upotpunila dotada�nju kosmologiju. Giordano Bruno je bio jedan od prvih antropologa. Njega je kosmos interesirao samo u toliko koliko je mogao definirati �ovjekovu samosvijest u odnosu na njega. Spoznavaju�i postojanje u kosmosu �ovjek postaje dio njegove beskona�nosti, jer se kosmos i svi prirodni zakoni zrcale upravo u �ovjeku. Giordano Bruno nije filozofirao samo o �ovjeku, nego i za �ovjeka. Njegova knjiga "O herojskim zanosima" je djelo o poetici i etici napisano za �ovjeka. �ovjekova svijest je osnovna energija koja pokret pretvara u kretanje. Dokaz dinamike misli ne le�i u nastajanju linearne spoznaje, nego u spiralnim pokretima koje Bruno naziva metafizi�kim pokretima. Zakretanja tih spiralnih pokreta se su�avaju, ali nikada ne dospiju do sredi�nje to�ke vrtnje. Ta to�ka je samosvijest, to�ka iz koje proizlaze sve ostale spoznaje, pa kao osnovna i spoznaja prostora i vremena.
Svjesna spoznaja sebe samoga i herojski zanos za istinom po�etka su put ka osmi�ljavanju pokreta kojim stvaramo svoj prostor i vrijeme. Samosvijest tada spoznaju pretvara u �ivot.
Slijedim Brunove misli i mislim vrijeme i osje�am njegovo titranje u sebi, utapljam se u beskrajnom prostoru mojih misli iz kojeg izranja moje tijelo u pokretu. U tom trenutku se spoznato vrijeme i prostor preobra�ava u �ovjeka koji spoznaje, ka�e Bruno i ja osje�am kako se moje misli preobra�avaju u prostor- vrijeme u kojem trajem. Dinamika mojih misli me povezuje s univerzumom i ja se uspinjem Jakobovim stepenicama u vje�nost postojanja. Ja i moj um sjedinjeni energijom postojanja, zaustavljeni u trenutku svjesne spoznaje postajemo most izme�u znanosti i poezije i zajedno �ivimo pri�u o po�etku svijeta. To je trenutak kona�nog bu�enja i ja vidim ponovo titranje super struna i �ujem simfoniju neba i pronalazim odgovor na pitanje, "�to je univerzum?"
Univerzum je uistinu �ivo bi�e koje samo sebe stvara, nikada ne zavr�ava i traje u svom vje�nom gibanju. U mom misaonom labirintu se krije Ariadnina nit koja me spaja sa zvijezdama i ja �ujem misao o postanku i misao o nama, na�em vremenu i prostoru. Onaj tko otkrije bo�ansku istinu u sebi taj vi�e ne�e mo�i �ivjeti u neznanju, taj umire za ideju.
Zakon stvarala�tva
Stvarala�tvo je svojstvo koje smo religijom personificirali u ime velikog Boga. On je stvoritelj neba, zemlje i vremena, on je taj koji je prvom �ovjeku udahnuo �ivot i po�elio da �ovjek sam sebe i svoje vrijeme stvara. Tako nastade prvi zakon ljudskog sazrijevanja.
Mistificiraju�i po�etak, �ovjek ga se po�eo i bojati. Iako vjeruje da je sve volja Bo�ja, on je prestao slijediti njegovu prvu �elju i zaboravio zakon po kojem je nastao.
Vjerovanje da iz ni�ta, mo�e ne�to nastati, nije dokazano ni u jednoj mitologiji, pa �ak ni u Bibliji. Usprkost tome je taj postulat u vrijeme srednjeg vijeka postao dogma. Svijet i �ovjek u njemu nije nastao iz sebe samoga nego voljom Bo�jom.
"Ex nihilo nihil fit" uskliknuo je Giordano Bruno brane�i �ovjeka.
"Bog je svemo�an" vri�tali su crkveni oci.
"Bog je od crkve izmi�ljena rije� da bi suzbila stvarala�ku snagu u �ovjeku, a Bog, ta snaga je u svakome od nas. To je ono kontemplativno u meni." Giordano Bruno je ve� onda poku�avao dokazati ono �to jo� uvijek znanstveno nije dokazano.
Istina je, ideje se ne ra�aju u praznim glavama. Svijet ideja nastaje iz podataka koje smo pohranili u onom dijelu mozga koji je odgovoran za pam�enja i sje�anja. �to vi�e podataka to vi�e ideja, to vi�e mogu�nosti da uspijemo u uistinu prona�i nova rje�enja starih problema. Vrijeme tada postaje sudionik u tra�enju istine o toj �udesnoj dimenziji na�eg postojanja.
Mi smo vrijeme rastegnuli i podjelili, mi smo ga odvojili od sebe i stalno tr�imo za njim. Stvorili smo model velikog svjetskog sata po kretanju nebeskih tijela i on nam omogu�uje mjerenje i odre�ivanje zakona u prirodi. Taj veliki svjetski sat sadr�i vrijeme u sebi, vrijeme vidljivo u putanjama sunca, mjeseca i zemlje. Promatraju�i beskrajno zvjezdano nebo mi vidimo pokrete u njihovom nastajanju, tim pokretima brojimo svoje sate, dane, mjesece i godine ne osje�aju�i taj isti pokret u sebi.
Spoznajmo zvjezdano nebo u sebi, prepoznajmo sunce negdje u dubini svoje kinesfere, po�nimo gledati unutarnjim o�ima i tada �emo vidjeti kako se planete kre�u na svojim putanjama i kako se tamna energija �iri na�om svijesti. Mi smo mali univerzumi u velikom, ali u isto vrijeme i vi�e od velikog univerzuma jer mi smo spoznali da on postoji i mi tako posjedujemo vi�e od njega. Milijarde tih malih univerzuma lutaju plavom planetom nesvjesni svojih snaga i svoje mo�i. Mnogi uzaludno mu�e svoja tijela i svoju du�u da bi se mo�da jednoga dana spojili sa vje�nosti i beskona�nosti velikog svjetskog sata ne osje�aju�i taj sat u sebi. Tisu�e znanstvenika luta granicom izme�u znanja i neznanja tra�e�i izvor energije koja im taj put omogu�ava. Dokazali su da je prostor i vrijeme u nama, u�li u najsitnije djeli�e materije i dokazali da ona nije �vrsta, da je ona samo vrtlog energije iz koje se razvio ovaj veliki svijet.
Ako je uistinu na po�etku bio Bog, mali univerzum, ono duplo bi�e koje je svojom misli u sebi osmislio pokret i �ovjeka onda mi uistinu nosimo u sebi gene stvoritelja i u sebi nosimo cijeli svijet.
Zar svako vjen�anje nije sjedinjenje energija u novo bi�e koje u sebi nosi znakove anime i animusa, bi�e iz kojeg nastaje novi �ovjek, novi mali univerzum.
Stvarala�tvo je od samog po�etka u nama, ono je na�a du�evno- emocionalna supstanca, zaliha koju moramo znati i koristiti. Naro�ito danas, kada smo bombardirani prizvodima tu�ih ideja, trebali bi koriste�i svoje zalihe razvijati svoje umije�e. Direktna spoznaja svijeta u kojem �ivimo i spoznaja sebe samoga otkriva puteve ka tim, �esto zatomljenim, zalihama neprera�enih i nespoznatih osje�aja. Umije�e izrasta iz podsvijeti, onog beskrajnog mora na�e svijesti u kojem prividno miruje na�e emotivno "Ja". Zaronimo u sebe sama, zaplovimo nevidljivom dimenzijom prostor- vremena, tom �udesnom stvarnosti na�e du�e. Iz nje proizlaze ideje po kojima nastaju otkri�a.
Intuitivno, neposrednim zamje�ivanjem, ulazimo u beskrajni svijet ideja, do�ivljavamo svoje duhovne oluje iz kojih, kao bljesak munje, izrastaju na�e misli. Misao putuje u nebo i spaja se sa izvorom, a njeni proizvodi ostaju oko nas kao izgovorena ili napisana rije�, nacrtana slika ili isklesana skulptura.
Bog sanja na� �ivot i proizvodi energiju koja se uvla�i u trenutak na�eg svjesnog postojanja. Stvarala�ki um se pita iz �ega je nastalo to duplo bi�e koje ve� milijardama godina neumorno snuje nove snove.
"Ex nihilo nihil fit" prvi je rekao Lukrecije
"Sve ima svoj uzrok" odgovaraju znanstvenici
"�to je uzrok postanku svijeta?"
"Svijet sam."
"Gdje je tu Bog?" pitaju crkveni oci
"Boga moram znati misliti i on je onda u meni." odgovaram sje�aju�i se Giordana Bruna.
"�to je svijet?"
"To je ono �to se doga�a u mojoj glavi"
"Tko je stvoritelj tog svijeta?" ustrajni u svom vjerovanju pitaju crkveni oci
"Ne va�, nego moj Bog"
"Tko je tvoj Bog?"
"Energija kojom mislim, volim, osje�am. Ona je izvor i u��e mojih snova, njome vidim, slu�am, ku�am, miri�em i dodirujem, bez nje nebi bilo svijeta u mojoj glavi"
"Kako je svijet u�ao u tvoju glavu?"
Svijet nije nastao, on nastaje i traje u trenutku u kojem ga spoznajem. Milijarde godina su skupljene u treptaju moga, tvoga i va�ega oka. On je bio i on �e biti, njega je spoznavao prvi �ovjek kao �to �e ga spoznavati i posljednji. Mali univerzum u beskraju Bo�jeg sna nosi u sebi sve evolucije i mjene i zakon stvala�tva.
Dijana Jel�i�