Odlazak voljene osobe
I kako �ivjeti s osje�ajem gubitka nama nekog tako dragog

Od kada znamo za sebe, od malih nogu, prvih na�ih izgovorenih rije�i, u�e nas �ivotu i kako �ivjeti, nau�eni smo kako zavr�iti �kolu, kako i�i u crkvu, kako zasnovati obitelj, kupiti ku�u.

Postoje sve mogu�e specijalizacije u skoro svim radnim domenama �ivota i rada. Ali nijedna �kola, nijedno obrazovanje, nijedan te�aj ne govori i ne u�i nas kada je u pitanju gubitak nama drage osobe i kako ga pre�ivjeti i na�i snage i volje za dalje. Svima nama je jasno da je gubitak nama milih sasvim normalan dio �ivota, ali nitko od nas nije pripremljen kako da se suo�imo i nosimo s njime.

Odlazak ili smrt nama drage osobe ostavlja dubok trag u na�im srcima, te�ko je nositi se s osje�ajima kada nas tako ne�to zadesi. Svi tada govore kako vrijeme lije�i rane. Me�utim, vrijeme koje protje�e ne zacjeljuje bol i tugu koja vlada nama. Vremenom se samo nau�imo �ivjeti s osje�ajem koji prati na�e misli i sje�anje na osobu koje vi�e nema. Ali skrivene suze i bol se i dalje naziru u na�im o�ima. �to nam svima zna�i �ivot nakon �to izgubimo voljenu osobu?

Mislim da nitko ne mo�e lako dati odgovor na ovo pitanje, dok to osobno ne osjeti u svome �ivotu.

A i tada svatko od nas to druk�ije do�ivi. Iz iskustva znam da tada po�inje� paziti na sitnice na koje do tada nisi uop�e obra�ao pa�nju i postaje� prisniji sa svima oko sebe. Iako je jako te�ko nastaviti� �ivjeti dalje kao da se ni�ta nije dogodilo, treba prihvatiti istinu, a uspomene �uvati u sebi i nikada ih ne zaboraviti.

Svatko od nas je jedinstveno bi�e i nakon prvog dijela mrtvila i zaprepa�tenja uz nemogu�nost prihva�anja gubitka svatko reagira na drugi na�in.

Kod nekih je ljutnja, kod drugih ogor�enje, osje�aj napu�tenosti i prevarenosti, bespomo�nost i strah kako dalje. Mnogi zaborav tra�e u pretjeranim radnim aktivnostima, poslovima, jer im to omogu�uje bijeg od patnje, bijeg od tugovanja. Jako �esto dolazi i do povla�enja iz dru�tva, izbjegavanje susreta s prijateljima i gubitak bilo kakvog interesa za vanjski svijet i bilo kakvo napredovanje, jednom rije�ju svi dotada�nji snovi se ru�e kao kula od karata i padaju u vodu.

Suze u o�ima, tuga� i tihi pla� postaju svakodnevica i svakodnevni dio �ivota. Jedan od naj�e��ih savjeta kojima se ljudi slu�e tje�e�i one koji su pretrpjeli gubitak je kako vrijeme lije�i sve. Samo vrijeme ne�e i ne mo�e izlije�iti �alost. Nego moramo skupiti snage i prihvatiti �ivot bez voljene osobe �to nam mo�e otvoriti vrata za normalan nastavak �ivota. Sve dok to ne uspijemo, ne mo�emo nastaviti dalje.

U mislima moramo uzeti sve ono lijepo �to nas je vezivalo uz izgubljenu osobu i kako bi ona reagirala i �to bi rekla. A siguran sam da bi svaka nama draga osoba od nas tra�ila da idemo dalje
i da je se sje�amo s osmijehom na licu i �ivimo �ivot veselja i sre�e. Uspomene su ono �to nam je ostalo i njih treba �uvati i nikada ih se ne trebamo odre�i. Ono �to smo izgubili, nikada ne�emo mo�i pre�aliti. Zauvijek, dok smo �ivi, nedostajat �e nam.

Ali ba� zato se trebamo okrenuti budu�nosti i svaki dan �ivjeti kao da je posljednji i udisati mirise �ivota i radosti �ivljenja.

Imao sam prilike razgovarati i osjetiti tugu u rije�ima i vidjeti suze u o�ima meni dragih prijatelja koje je �ivot ranio i bol i tugu im nanio.

Zatvorili su se i tuguju u sebi, a to nije dobro, kao �to svaki dan pri�amo o mnogo �emu, tako bi trebali i o tim trenucima kad je �ovjeku, prijatelju ili znancu najte�e.

U tim trenucima i vremenu �to slijedi budite prijatelj i razgovarajte s njima, jer tada rije� PRIJATELJ� i rije� RAZGOVOR najvi�e zna�e.

Za portal: Tekst Zlatko �e�et / ilustracije zm