Je li ljubav finula

Hrvatska i njeno iseljeništvo

POVRATAK HRVATA IZ ISELJENIŠTVA

 

Hrvati, koji su u iseljeništvo pristigli poslije pada Hrvatske 15. svibnja 1945. i mla�i naraštaji koji su Hrvatsku napustili po slomu Hrvatskog prolje�a, preuzeli su na sebe zada�u predvo�enja i usmjeravanja svih iseljenih Hrvata. Hrvatskom iseljeništvu, kako onima koji su iselili iz Hrvatske prije 1945. tako i onima koji su iselili nakon 1972. postavili su dva cilja:
ostvarivanje sna o neovisnoj hrvatskoj dr�avi i povratak u slobodnu Hrvatsku.

Da nisu tek pusti demagozi potvrdili su konkretnim pothvatima me�u kojima su najpoznatiji  Operacija 10. travanj koju su predvodili Bo�idar Kavran i Ljubo Miloš: 115 hrvatskih vojnika i �asnika koji su se vra�ali s oru�jem u Hrvatsku od srpnja 1947. do srpnja 1948. te akcija 19 Hrvata, poznati kao Bugojanska grupa koju su vodili bra�a Andri�i. U Hrvatsku su se vratili 20. lipnja 1972.

Brojni hrvatski iseljenici i njihovi potomci vratili su se u Hrvatsku 1990. i 1991. Odre�en broj se vratio da bi pomogao uspostavu suverene hrvatske dr�ave, drugi su došli da bi vidjeli Hrvatsku i provjerili mogu�nosti povratka, a manji dio je vidio povoljnu priliku za poslovne pothvate.

U hrvatskoj javnosti se stjecao dojam da od �elje ta povratkom izgara cijelo hrvatsko iseljeništvo, a iseljeništvu se �inilo da svi �eljno o�ekuju povratak iseljenika. Gojko Šušak, kasniji ministar obrane, 1990. imenovan je ministrom iseljeništva. Njega je naslijedio Marijan Petrovi�, povratnik iz Kanade koji je imenovan ministrom useljeništva. Za useljenike je u Velikoj Gorici bio organiziran i prihvatni centar, a po �upanijama su postavljeni slu�benici tog ministarstva koji su bili zadu�eni pomo�i povratnicima.

Me�utim Ministarstvo useljeništva nije dalo �eljene rezultate. Dobre volje ministra i zaposlenih slu�benika nije nedostajalo ali, kako su u ministarstvu od ministra pa nani�e bili zaposleni mahom povratnici bez iskustva u radu dr�avnih institucija, nisu uspijevali realizirati zacrtane ciljeve. Zbog neiskustva nisu uspjeli do Hrvatskog sabora preko Vlade progurati Prijedlog zakona o useljeništvu koji su napravili po uzoru na �idovski Zakon povratka.
To ministarstvo je ipak uspjelo napraviti pravilnik o stipendiranju hrvatskih studenata koji u Hrvatsku dolaze studirati. Temeljem tog pravilnika i dan danas stipendiraju se studenti, potomci iseljenika i pripadnici hrvatskog naroda iz BiH i drugih susjednih zemalja.

Dr�avni slu�benici, naslije�eni i novi, išli su 1990. i 1991. na ruku povratnicima iz iseljeništva. Hrvate sa stranim dr�avljanstvom ili bez dr�avljanstva nije se tretiralo kao strance pa su mogli slobodno se kretati, ostati u Hrvatskoj koliko su htjeli, mogli su kupovati nekretnine i nije im trebala radna dozvola. Nitko nije tra�io da dragovoljci moraju prije odlaska u postrojbe ishoditi domovnicu i prijaviti prebivalište.

Stari slu�benici su se trsili pokazati lojalnost novoj vlasti, novi se još nisu bili birokratizirali.

Kad su stari slu�benici postali sigurniji za radna mjesta po�eli su i uspjeli i nove slu�benike birokratizirati. Slu�benici ministarstva su se pretvorili u vodi�e povratnika kroz hodnike dr�avnih institucija do šaltera i za najbanalnija pitanja kao npr. odjavu i prijavu boravišta.

Razo�arani su bili svi koji su pri�eljkivali i najavljivali masovni povratak iseljenika, a svoje razo�aranje nisu krili ni mnogi povratnici koji nisu o�ekivali da �e im prvo oduševljenje Hrvatskom splasnuti, da �e se suo�iti s kulturnim šokom i da �e ih obuzeti �elja za povratkom u zemlje �iji su na�in �ivota prihvatili.

Nakon pet-šest mjeseci boravka u Hrvatskoj, povratnici bi zapadali u krizu pa ako nije bilo potpore rodbine, prijatelja ili straha da ne budu proglašeni dezerterima, vra�ali bi se u iseljeni�ke zajednice. Rodbini, prijateljima i znancima iznosili bi svoje nezadovoljstvo Hrvatskom, a to su mnogi, koji su godinama govorili kako �e se vratiti u Hrvatsku a nisu se vratili, jedva do�ekali. Tek rijetki su priznavali da se stvarno ne �ele vratiti u Hrvatsku, jer su u tu�ini potrošili najbolje godine �ivota, stekli nove navike, vezali se za potomstvo i nisu bili sigurni da bi u Hrvatskoj mogli na�i posla i da bi ih odrasla djeca htjela slijediti na povratku u Hrvatsku.

Koliko su hrvatski iseljenici integrirani u zemlje primateljice o�ituje se u velikim razlikama hrvatskih iseljeni�kih zajednica u zemljama Latinske Amerike, Sjeverne Amerike, Australije, Njema�ke, Austrije itd. U tim zemljama Hrvati su stvorili svoje supkulture iako ne �ive u zatvorenim sredinama poput �idova i nekih drugih etni�kih zajednica.

�ak ni relativno veliki broj iseljenika i njihovih potomaka koji su s oru�jem u ruci sudjelovali u obrani Hrvatske, po završetku rata, nije se uspio ukorijeniti u Hrvatskoj. Nisu o�ekivali ni tra�ili �inove i olakšice. Nekim se nudilo da ostanu kao instruktori u Hrvatskoj vojsci ili se zaposle u svojoj struci ali ni to nije pomoglo.

I evo prošlo je više od desetlje�a od kad su prestali govori o povratku. Znakovito je što u Hrvatskoj više ne postoji baš ni jedna hrvatska institucija koja bi se bavila povratkom Hrvata.
Umjesto Ministarstva useljeništva, za Ra�anove koalicije Sabor je usvojio ustrojavanje Ureda za useljeništvo. Taj ured je bio mrtvoro�en�e. Nikad nije proradio.

Dr�avne institucije ne o�ekuju povratak Hrvata što pokazuje �injenica da za Hrvate u iseljeništvu ima Hrvatska matica iseljenika (Nema Hrvatske matice useljenika), radio program „Glas Hrvatske“,  tv program „Slika Hrvatske“, a od nedavno i nekakva u Ministarstvu vanjskih poslova „Slu�ba za Hrvate u inozemstvu i kulturu“. Na �elu joj je „na�elnik Slu�be“. (Tko li se sjetio brigu za Hrvate u inozemstvu povjeriti „Slu�bi“?  Najvjerojatnije netko tko ne poznaje hrvatsko iseljeništvo kojeg je od pada Hrvatske pratila po svijetu „Slu�ba“.

Iznimka je tek Hrvatska gospodarska komora koja �eli povratak hrvatskih iseljenika. Hrvatska gospodarska komora koja je prošle godine organizirala Me�unarodnu konferenciju na temu „Useljeni�ka politika u funkciji gospodarskog razvoja Hrvatske“. U Zaklju�cima te konferencije jedan od zaklju�aka glasi:

„Zbog zabrinjavaju�ih trendova u demografskim kretanjima kao i zbog potrebe da se osiguraju adekvatni stru�ni kadrovi za razvoj Hrvatska treba definirati svoju useljeni�ku politiku sa jasnim ciljevima promicanja socijalnih, gospodarskih, demografskih i kulturnih interesa.

Imigracija mo�e pomo�i u rješavanju kratkoro�nih i srednjoro�nih neravnote�a na tr�ištu rada, ali i olakšati postizanje stabilnosti mirovinskog sustava.

Prioritet treba dati doma�oj populaciji i useljavanju svojih iseljenika i njihovih obitelji po uzoru na druge imigracijske zemlje.

HGK se o�ito ne vodi tek osje�ajem povezanosti s hrvatskim iseljeništvom nego pitanju demografskog i gospodarskog razvoja pristupa vrlo racionalno analizom troška i dobiti.

Useljavanje hrvatskih iseljenika je lakše i jeftinije i donosi Hrvatskoj mnogostruke koristi. U Hrvatsku se vra�aju s imovinom i obiteljima, kupuju nekretnine i zara�eno troše u Hrvatskoj. I najskromnija hrvatska obitelj koja dolazi iz neke siromašne zemlje u Hrvatsku useljava barem djecu koja su školovana na trošak nekih drugih dr�ava. Na demografski siromašnim podru�jima mogu biti stabiliziraju�i �imbenik.

Na spomenutu konferenciju nije na�alost došao ni jedan jedini saborski zastupnik. U ime Vlade nazo�ne je pozdravio jedino Milan Uzelac, potpredsjednik Vlade, pozdravio i ubrzo napustio dvoranu.

Povratak Hrvata ipak se doga�a. Dr�avni zavod za statistiku nema podatke o broju povratnika. Nema ih ni MUP. Ipak novinari tu i tamo zabilje�e odre�en broj povratnika iz. Inozemstva.

Interesantan je fenomen Zadra u koji se osim doseljavanja iz obli�njih sredina, iz godine u godinu bilje�i sve ve�i broj povratnika iz inozemstva. Prije tri godine, 2005., vratilo se 1260 ljudi, 2006. ta je brojka ve� porasla na 1489, a lani se u Zadar doselila 1331 osoba (Slobodna Dalmacija 31.12.2008.)

Doseljenici i iseljenici iz iseljeništva sigurno su doprinijeli ne samo demografskom nego i gospodarskom razvoju Zadra pa se u Zadru ne o�ekuje kriza koja prijeti drugim hrvatskim gradovima.

Vra�aju se, što je velika novost, potomci hrvatskih iseljenika. Vjerojatno su manje sputani navikama roditelja, poduzetniji i spremniji na rizik. Ne prave buku. Oglase se samo �u�enjem što po godinu i više dana moraju dokazivati da su Hrvati. Pitaju što je to „pravni promet“ MUP im naime tra�i „javne isprave“ iz kojih bi se vidjelo da su se u „pravnom prometu“ izjašnjavali Hrvatima.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure�enja i graditeljstva za ovu godinu je predlo�ilo �ak sedam tisu�a radnih dozvola za tesare, zidare, betonirce, armira�e. Turizam je zatra�io uvoz �ak 4,5 puta više radnika, no što kona�na kvota predvi�a, odnosno tra�eno je zapošljavanje 764 strana radnika. (Poslodavci nezadovoljni s 8 tisu�a radnih dozvola strancima, Novi list, 16.1.2009)

Hrvatska po svijetu ima svoja diplomatsko-konzularna predstavništva. Ta predstavništva bi mogla poticati na povratak one koji bi s inozemnom mirovinom u Hrvatskoj �ivjeli bolje nego u iseljeništvu, ljude struka koje su u Hrvatskoj deficitarne i one koji bi u Hrvatskoj sigurno stvorili poslove za sebe, Prahrvate (hrvatske abori�ene: Zagorce, Vlaje, Bodule…) i druge hrvatske gra�ane.

Hrvatska ima veliki broj ku�a, stanova i zemljišta na Podru�jima posebne dr�avne skrbi. Ima i Ministarstvo regionalnog razvoja u kojem djeluje Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice te regionalne centre koje bi se moglo osposobiti za prihvat useljenika.

Mo�da bi trebalo manje „slu�be“ i „kulture“, a više resursa za povratak Hrvata u Hrvatsku.

 

Za portal: I. H.